Vitamin C: Obično se gubi u većim koncentracijama nego bilo koji drugi vitamin. Provedeno je istraživanje na grašku kako bi se utvrdio uzrok gubitka vitamina C. 10% gubitka vitamina događa se tijekom faze blanširanja, a ostatak se događa tijekom faza hlađenja i pranja. Gubitak vitamina zapravo se ne prepoznaje kao proces smrzavanja. Drugi eksperiment uključivao je grašak i lima grah. U pokusima je korišteno smrznuto i konzervirano povrće. Smrznuto povrće se čuva na -23 stupnja (-10 stupnjeva F), a konzervirano povrće se čuva na sobnoj temperaturi od 24 stupnja (75 stupnjeva F). Povrće je analizirano sa i bez kuhanja nakon 0, 3, 6 i 12 mjeseci skladištenja. O'Hara, znanstvenik koji je proveo eksperiment, rekao je: "U pogledu sadržaja vitamina u dva povrća u vrijeme konzumacije, ne čini se da postoji nikakva jasna prednost metode konzerviranja, skladištenja u zamrzivaču, konzerviranja ili obrade stakla."
Vitamin B1 (tiamin): normalan je gubitak od 25% vitamina. Tiamin je lako topiv u vodi i uništava se toplinom.
Vitamin B2 (riboflavin): nije provedeno mnogo istraživanja da bi se utvrdilo kako zamrzavanje utječe na razinu riboflavina. Studije koje su provedene nisu dale zaključke. Jedna je studija otkrila gubitak vitamina od 18 posto u zelenom povrću, dok je druga otkrila gubitak od 4 posto. Uvriježeno je mišljenje da je gubitak riboflavina povezan s pripremom zamrzavanja, a ne samim postupkom zamrzavanja.
Vitamin A (karoten): Tijekom pripreme i zamrzavanja većine povrća gubi se malo ili nimalo karotena. Većina vitamina se gubi tijekom duljeg skladištenja.
